Frida Kahlo

Frida Kahlo
Frida u 1932.
Rođenje	(1907-07-06) 6. juli 1907. Coyoacán, Ciudad de México, Meksiko
Smrt	13. juli 1954(1954-07-13) (47 godina) Coyoacán, Ciudad de México, Meksiko
Druga imena	Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderón, Frieda Kahlo
Obrazovanje	Samoobrazovana
Poznat(a) po	Slikarstvo
Značajna djela	Bolnica Henry Ford (1932) Moje rođenje (1932) Autoportret na granici između Meksika i SAD-a (1932) Memorija, srce (1937) Šta sam vidjela u vodi (1938) Dvoije Fride (1939) Autoportret s ogrlicom od trnja (1940) Slomljeni trup (1944)
Pokret	Nadrealizam Magijski realizam Naivna umjetnost
Supružnik/ci	Diego Rivera (v. 1929; raz. 1939) (v. 1940)
Roditelji	Matilde Calderón y González Guillermo Kahlo
Rodbina	Cristina Kahlo (sestra)

Magdalena Carmen Frida Kahlo y Calderón (6. juli 1907 – 13. juli 1954^[1]) bila je meksička slikarka realizma, kubizma i nadrealizma. Rođena je u Mexico Cityju 6. 7. 1907.^[2], treća po redu kćerka Guillermoa, fotografa rodom iz Njemačke, i Matilde Kahlo, Španjolke rođene u Americi. Godine 1922. upisala se u National Preparatory School, najprestižniju edukativnu instituciju u Meksiku, koja je tada počela da prima djevojke. Tamo je upoznala budućeg muža, Diega Riveru uz kojega je prihvatila komunističku ideologiju.

Poznata je po svojim brojnim portretima, autoportretima i radovima inspirisanim prirodom i artefaktima Meksika. Inspirisana popularnom kulturom ove zemlje, koristila je stil naivne narodne umjetnosti kako bi istražila pitanja identiteta, postkolonijalizma, roda, klase i rase u meksičkom društvu.^[3] Njene slike su često imale snažne autobiografske elemente i miješale su realizam sa fantazijom. Pored pripadnosti post-revolucionarnom pokretu Mexicayotl, koji je nastojao definirati meksički identitet, Kahlo je opisana kao nadrealist ili magični realist.^[4] Poznata je po slikanju o svom iskustvu hroničnog bola.^[5]

Većinu svog djetinjstva i odraslog života provela u La Casa Azul, svojoj porodičnoj kući u Coyoacánu – sada javno dostupnom kao Muzej Fride Kahlo. Iako je bila invalid uzrokovano dječijom paralizom kada je bila dijete, Kahlo je bila perspektivna studentica koja je krenula na medicinsku školu sve dok se nije povrijedila u autobuskoj nesreći u dobi od 18 godina, u kojoj joj je nastradala desna noga i pelvis. Posljedica nesreće je da nije mogla imati djece. Sljedeće godine, naslikala je svoj prvi portret, poslije čega je slijedila velika serija slika. Godine 1928. je ponovo srela Riveru. Vjenčali su se sljedeće godine, a 1930. par je otišao u San Francisko, a po povratku u Meksiko, odlaze u New York, na Revijerinu izložbu, koja je bila organizirana u Museum of Modern Art.

Po posljednjem povratku u Meksiko 1935, Rivera se upušta u aferu sa Fridinom mlađom sestrom Kristinom. Ubrzo se i Kahlo upušta u avanture, kako sa muškarcima, tako i sa ženama. Jedna od njenih najozbiljnijih avantura, bila je sa ruskim revolucionarem, Lavom Trockim.

Zahvaljujući inicijativi Andre Bretona ponuđena joj je izložba na modnom Julian Levy Gallery 1938. u Njujorku. Izložba je bila pravi trijumf, a pola slika je i prodano. Breton joj 1939. predlaže da joj organizira izložbu u Parizu, ali po dolasku u Francusku, Frida koja nije govorila francuski jezik, shvaća da Breton nije čak ni slike podigao sa carine. Izložba je bila otvorena, sa šest nedelja zakašnjenja, ali ipak financijski uspješna. Kahlo dobija mnogobrojne odzive i pohvale, uključujući Picassa i Kandinskog.

Kahloina zainteresovanost za politiku i umjetnost dovela su je do toga da se pridruži Meksičkoj komunističkoj partiji 1927.^[1] kroz koju je upoznala kolegu meksičkog umjetnika Diega Riveru. Par se vjenčao 1929.^[1][6] i proveo je kasne 1920-e i rane 1930-te putujući zajedno po Meksiku i Sjedinjenim Državama. Za to vrijeme razvila je svoj umjetnički stil, crpeći svoju glavnu inspiraciju iz meksičke narodne kulture, i slikala uglavnom male autoportrete koji su pomiješali elemente iz pretkolumbijskih i katoličkih vjerovanja. Njene slike izazvale su interesovanje nadrealističkog umjetnika Andréa Bretona, koji je organizirao Kahloovu prvu samostalnu izložbu u Julien Levy Gallery u New Yorku 1938. godine; izložba je bila uspješna i uslijedila je još jedna u Parizu 1939. Dok je francuska izložba bila manje uspješna, Louvre je kupio slikuOkvir od Kahlo, čime je postala prva meksička umjetnica koja je predstavljena u njihovoj kolekciji.^[1] Tokom 1940-ih, Kahlo je učestvovala na izložbama u Meksiku i Sjedinjenim Državama i radila kao učiteljica likovne kulture. Predavala je na Escuela Nacional de Pintura, Escultura y Grabado ("La Esmeralda") i bila je jedan od osnivača Seminario de Cultura Mexicana. Kahloino uvijek krhko zdravlje počelo je opadati u istoj deceniji. Prvu samostalnu izložbu imala je u Meksiku 1953. godine, neposredno prije smrti 1954. godine u dobi od 47 godina.

Kaloin rad kao umjetnice ostao je relativno nepoznat sve do kasnih 1970-ih, kada su njen rad ponovo otkrili historičari umjetnosti i politički aktivisti. Do ranih 1990-ih, ne samo da je postala priznata figura u historiji umjetnosti, već se smatrala i ikonom za Chicanos, feministički pokret i LGBTQ+ zajednicu. Kahloov rad je međunarodno slavljen kao simbol meksičke nacionalne i autohtone tradicije i od strane feministkinja zbog onoga što se vidi kao beskompromisnog prikaza ženskog iskustva i forme.^[7]

Frida Kahlo je umrla 13. jula 1954. u Coyoacán (Casa Azul), 7 dana poslije njenog 47-og rođendana.

1. ^ ^{a b c d} Zelazko, Alicja (2019). "Frida Kahlo | Biography, Paintings, & Facts". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 4. 2020.
2. ^ https://books.google.ba/books Frida Kahlo, 1907-1954: Pain and Passion autori Andrea Kettenmann, Frida Kahlo
3. ^ Weidemann, Christiane (2008). 50 women artists you should know. Larass, Petra., Klier, Melanie. Munich: Prestel. ISBN 978-3-7913-3956-6. OCLC 195744889.
4. ^ Rosenthal, Mark (2015). Diego and Frida: High Drama in Detroit. Detroit, MI: Detroit Institute of Arts, [2015] New Haven; London: Yale University Press, [2015]. str. 117. ISBN 978-0895581778.
5. ^ Courtney, Carol (23. 1. 2017). "Frida Kahlo's life of chronic pain". Oxford University Press's Academic Insights for the Thinking World. Oxford University Press. Pristupljeno 6. 12. 2020.
6. ^ "Frida Kahlo". Biography (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 4. 2020.
7. ^ Broude, Norma; Garrard, Mary D., ured. (1992). The Expanding Discourse: Feminism and Art History. str. 399.