Insekti

Insekti
Raspon fosila: Karbon → Sadašnjost
Pčela
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Arthropoda
Potkoljeno	Hexapoda
Razred	Insecta Linnaeus, 1758.
Koljena i redovi
Sinonimi
Ectognatha Entomida Vidi sistematiku u tekstu

Insekti (Insecta) su vrstama najbrojniji razred kopnene (rijetko slatkovodne) grupe člankonožaca (Arthropoda) a s daleko više od milion poznatih vrsta istovremeno i vrstama najbrojnija grupa životinja uopće. Prema raznim procjenama računa se da je stvarni broj postojećih vrsta višestruko veći, pri čemu se naslućuje, da samo u tropskim kišnim šumama žive još milioni neotkrivenih vrsta insekata. Njihovo naučno ime se izvodi od latinskog insectare, "zarezati", "urezati", što se odnosi na izraženo jedno od drugog odvojene dijelove tijela.^[1][2] Ukupni broj postojećih vrsta procjenjuje se na između šest i deset miliona;^[1][3][4] potencijalno preko 90% oblika životinjskog svijeta na Zemlji čine insekti.^[4][5]

Nauka koja se bavi insektima naziva se entomologija.

Insekti se mogu naći u gotovo svim prirodnom okruženjima, mada okeane naseljava samo mali broj vrsta, kojima dominira druga skupina člankonožaca, rakovi.

Skoro svi insekti izlijegaju se iz jaja. Rast im je ograničen neelastičnim egzoskeletom], a razvoj uključuje niz presvlačenje. Nezreli stadiji često se razlikuju od odraslih po strukturi, navikama i staništima, i mogu uključivati pasivni stadij u onim grupama koje prolaze metamorfoza u četiri faze. Insekti koji se razvijaju u trostepenoj metamorfozi nemaju fazu lutke, a odrasli se razvijaju u nizu nimfnih stadija.^[6] Odnos insekata na višim taksonomskim rangovima nejasan je. Fosilizirani insekti ogromne veličine pronađeni su iz paleozojske ere, uključujući divovske zmajeve, s rasponom krila od 55 do 70 cm. Čini se da najrazličitije grupe insekata imaju koevoluciju s cvjetnicama.

Odrasli insekti obično se kreću hodanjem, letenjem ili ponekad plivanjem. Kako omogućuje brzo, ali stabilno kretanje, mnogi insekti imaju trouglasti hod u kojem hodaju s nogama dodirujući zemlju u naizmjeničnim trokutima, sastavljenim od prednje i zadnje strane s jedne strane i srednje na drugoj strani. Insekti su jedini beskričmenjaci koji su evoluirali sposoblost letenja, a svi leteći insekti potiču od jednog zajedničkog pretka. Mnogi insekti provode barem dio života pod vodom, uz prilgodbe larvi koje uključuju škrge, a neki odrasli insekti su vodeni i imaju prilagodbe za plivanje. Neke vrste, poput onih it porodice Gerridae, sposobne su hodati površinom vode. Insekti su uglavnom samotni, ali neki, poput određenih pčela, mrava i termita, društveni su i žive u velikim, dobro organiziranim kolonijama. Neki insekti, poput uholadže, ispoljavaju roditeljsku brigi, tj. majčinsku njegu, koja čuva jajašca i mlade. Insekti mogu međusobno komunicirati na različite načine. Mužjak moljaca može osjetiti feromone ženke moljaca na velikim udaljenostima. Ostale vrste komuniciraju zvucima: cvrčci striduliraju, ili trljaju krila jedno o drugo, kako bi privukli partnericu i odvratili druge mužjake. Lampyridae, svici komuniciraju svetlošću.

Određeni insekti smatraju se štetočinama i pokušavaju se kontrolirati koristeći insekticide i niz drugih tehnika. Neki insekti oštećuju usjeve hraneći se sokom, lišćem, plodom ili drvetom. Neke vrste su parazitske, a mogu iti i vektori mnogih bolesti. Neki insekti obavljaju složene ekološke uloge; muha, naprimjer, pomažu u konzumiranju truleži, ali i širenju bolesti. Insekt su oprašivači, ključni za životni ciklus mnogih cvjetnica, biljnih vrsta o kojima većina drugih organizama, uključujući i ljude, dijelom ovise; bez njih bi kopneni dio biosfere bio devastiran.^[7] U ekološkom smislu, mnogi se smatraju grabljivicama, a nekoliko njih pruža izravnu ekonomsku korist. Svilena buba proizvodi svilu, a pčele medarice proizvode med i obje su pripitomljene. Kao hranu, insekte konzumira kao hranu 80% svjetskih nacija, u otprilike 3.000 etničkih grupa.^[8][9] Na bioraznolikost insekata, također utiču i ljudske aktivnosti.

1. ^ ^{a b} Chapman, A.D. (2006). Numbers of living species in Australia and the World. Canberra: Australian Biological Resources Study. ISBN 978-0-642-56850-2. Arhivirano s originala, 9. 6. 2009. Pristupljeno 14. 3. 2020.
2. ^ Wilson, E.O. "Threats to Global Diversity". Arhivirano s originala, 20. 2. 2015. Pristupljeno 17. 5. 2009.
3. ^ Novotny, Vojtech; Basset, Yves; Miller, Scott E.; Weiblen, George D.; Bremer, Birgitta; Cizek, Lukas; Drozd, Pavel (2002). "Low host specificity of herbivorous insects in a tropical forest". Nature. 416 (6883): 841–844. Bibcode:2002Natur.416..841N. doi:10.1038/416841a. PMID 11976681.
4. ^ ^{a b} Erwin, Terry L. (1997). Biodiversity at its utmost: Tropical Forest Beetles (PDF). str. 27–40. Arhivirano (PDF) s originala, 9. 11. 2018. Pristupljeno 16. 12. 2017. u: Reaka-Kudla, M.L.; Wilson, D.E.; Wilson, E.O. (ured.). Biodiversity II. Joseph Henry Press, Washington, D. C.
5. ^ Erwin, Terry L. (1982). "Tropical forests: their richness in Coleoptera and other arthropod species" (PDF). The Coleopterists Bulletin. 36: 74–75. Arhivirano (PDF) s originala, 23. 9. 2015. Pristupljeno 16. 9. 2018.
6. ^ "insect physiology" McGraw-Hill Encyclopedia of Science and Technology, 2007, pog. 9, str. 233.
7. ^ Vincent Brian Wigglesworth. "Insect". Encyclopædia Britannica online. Arhivirano s originala, 4. 5. 2012. Pristupljeno 19. 4. 2012.
8. ^ Damian Carrington. "Insects could be the key to meeting food needs of growing global population Arhivirano 16. 6. 2018. na Wayback Machine", The Guardian 1 August 2010. Retrieved 27 February 2011.
9. ^ Ramos-Elorduy, Julieta; Menzel, Peter (1998). Creepy crawly cuisine: the gourmet guide to edible insects. Inner Traditions / Bear & Company. str. 44. ISBN 978-0-89281-747-4. Pristupljeno 23. 4. 2014.