Jainizam

Jainizam je indijska religija, koja je također opisivana kao elegantan etički sistem jer naglašava samodisciplinu i samokontrolu sa ciljem vođenja mirnog života, suživota, učestvovanja, upravljanja i njegovom realizacijom. Ahimsa ili nenasilje u misli, riječima i djelima, je njegova ključna stvar a savršena jednakost njegov početni stav.

Jainizam je, tokom svog dugog i neprekinutog postojanja, širena od strane 24 velika propovjednika poznatih kao ‘Đine’ tj. ‘Pobjednika’ ili ‘Tirthankara’ , odnosno ‘Vodiča preko rijeke’ svjetovnog života, pri čemu je prvi u trenutnom vremenskom ciklusu Rishabhadeva, za koga tradicija smatra da je živio prije nekoliko miliona godina, dvadeset treći Tirthankara je Parshvanatha, koga historičari datiraju u 9. vijek p. n. e. i dvadeset i četvrti Tirthankara Mahavira, za kojeg historičari smatraju da je živio oko 600. godine p. n. e..

Osnivačem religije, koja je , kao i budizam, nastala (oko VI. vijeka) otcjepljenjem od vedistički ortodoksnog brahmanizma, pogrešno se smatra asket Vardhamana, poznat kao Mahavira ("veliki heroj"). On je zapravo bio samo posljednji od velikih propovjednika Jinizma. Jainizam se smatra vječnom dharmom s Tirthankarama koje vode svaki vremenski ciklus kosmologije. Tri glavna stuba džainizma su:

• ahiṃsā (nenasilje),
• anekāntavāda (neapsolutizam) i
• aparigraha (asketizam).

Jainski monasi, nakon što se pozicioniraju u uzvišeno stanje svijesti duše, polažu pet glavnih zavjeta: ahiṃsā (nenasilje), satya (istina), asteya (ne krađa), brahmacharya (čednost) i aparigraha (nepossivnost). Ovi principi su utjecali na kulturu Jaina na mnogo načina, kao što je dovođenje do pretežno vegetarijanskog načina života. Parasparopagraho jīvānām (funkcija duša je da pomažu jedna drugoj) je moto vjere, a Ṇamōkāra mantra je njena najčešća i osnovna molitva.

Jainizam je jedna od najstarijih svjetskih religija u praksi do danas. Ima dvije glavne drevne pod-tradicije, Digambaras i Śvētāmbaras, sa različitim pogledima na asketske prakse, rod i tekstove koji se mogu smatrati kanonskim; oba imaju prosjake koje podržavaju laici (śrāvake i śrāvikas). Śvētāmbara tradicija zauzvrat ima tri podtradicije: Mandirvāsī, Deravasi i Sthānakavasī.^[1] Religija ima između četiri i pet miliona sljedbenika, poznatih kao jaini, koji žive uglavnom u Indiji. Izvan Indije (oko 4,5 miliona), neke od najvećih zajednica su u Kanadi, Evropi i Sjedinjenim Državama, a Japan je domaćin brzorastućoj zajednici obraćenika.^[2] Glavni festivali su Paryushana i Das Lakshana, Ashtanika, Mahavir Janma Kalyanak, Akshaya Tritiya i Dipawali.

1. ^ Long, Jeffery D. (2013), Jainism: An Introduction, I.B. Tauris, ISBN 978-0-85771-392-6, str. 20-22.
2. ^ Archana, K. C. (23. 2. 2020). "Jainism Gains Traction In Japan, Thousands Travel To India To Transition From Zen To Jain". The Times of India (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 5. 2021.