Ribonukleoproteini (RNP) su takvi nukleoproteini koji sadrže RNK, tj. nastaju spajanjem RNK i proteina (poznati i kao protein-RNK kompleksi). Nekoliko poznatih primjera uključuju ribosome, enzim telomerazu, skladišne ribonukleoproteine, RNazu P, hnRNP i male jedarne RNP (snRNP), koji su uključeni u pre-iRNK preradu RNK (splajsosomi), a spadaju u glavne komponente nukleosoma.
Dosad je zabilježeno preko 2000 RNP, koji se mogu naći u PDB bazi podataka. Na temelju poznatih struktura, postoje neke zajedničke karakteristike proteina-RNK kompleksa.[1][2][3]
Naprimjer, RNP u snRNP-ovima ima RNK-vezujući strukturni motiv u RNK-vezujućem proteinu. Ostaci aromatskih aminokiselina u ovom motivu su rezultat slaganja interakcije s RNK. Lizinski ostatak u spiralnom dijelu RNK-vezujućeg proteina pomažu da se stabilizira interakcija s nukleinskom kiselinom. Ovo vezivanje je ojačano elektrostskom privlačnošću između pozitivnog lizinskih bočnih lanaca i negativne nukleinske kiseline fosfatne okosnice. Na osnovu toga, moguće je računarsko modeliranje homologije ribonukleoproteina (RNP).[4] RNP među mnogim mogu imati važnu ulogu u replikaciji virusa gripe A. U virusnoj RNK se transkribira u iRNK pomoću RNK polimeraze pričvršćene na RNP.
'RNP' se također može odnositi i na ribonukleoproteinske čestice, odvojene unutarćelijske fokuse za posttanskripcijsku regulaciju.