Skiti

Skiti (ruski: Σκύθες, Σκύθοι) su nomadski narodi i plemena iranskog porijekla koji u 8. i 7. vijeku p. n. e. migrirali iz centralne Azije na područje čiji je centar bila današnja Ukrajina. Na tom su području osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo (Skitija) koje se prostiralo od Dunava na zapadu pa do granica Kine na istoku. Vladavina ovog naroda održala se negdje do 2. vijeka p. n. e. Bili su veoma vješti nomadski jahači, a kako nisu imali svoje vlastito pismo većinu podataka o njima potječe od drugih naroda. Najviše podataka o Skitima nalazimo u djelima grčkih pisaca a pogotovo u Herodotovom djelu Historija koje potiče iz 5. vijeka p. n. e. Poznavali su stremen i laso a kao i Sarmati pili su uzavrelo kobilje mlijeko, "kumys". Grci koji su ih nazivali barbarima trgovali su sa njima u 7. vijeku p. n. e. prodajući im vino i drugu robu. Poznato je da su u istom vijeku upali na područje gornje Mezopotamije i u Siriju i u 4. vijeku na Balkan te da su ratovali i sa Perzijancima. Uništio ih je Aleksandar Veliki 325. godine p. n. e., na svom pohodu ka Indiji. U periodu poslije toga protjerani su i s Balkana. Na području današnje Rusije su ih u 2. ili 1. vijeku p. n. e. zamijenili Sarmati.