Sveto Rimsko Carstvo

Sveto Rimsko Carstvo
Sacrum Romanum Imperium
962–1806.
Prethodnice:
Srednja Franačka
Istočna Franačka
Nasljednice:
Rajnska Konfederacija
Austrijsko carstvo
Stara švicarska konfederacija
Kraljevina Pruska
Kraljevina Saksonija
Vojvodstvo Holstein
Zastava Grb
Položaj na karti
Glavni i najveći grad
Religija Kršćanstvo
Luteranizam
Kalvinizam
Državno uređenje izborna monarhija
Car
• 962. - 973.
Oton I (prvi)
• 1792. - 1806.
Franjo II (posljednji)
Zakonodavstvo  
Stanovništvo
• Ukupno (1786)
26 265 000[1] 

Sveto Rimsko Carstvo (latinski: Sacrum Romanum Imperium; njemački: Heiliges Römisches Reich) bilo je multietničko kompleksno carstvo koje se nalazilo u Srednjoj Evropi i trajalo je od ranog srednjeg vijeka do njegovog raspada 1806. godine. Carstvo se formalno od 962. godine sastojalo od Kraljevine Njemačke, Kraljevine Češke, Kraljevine Italije, Kraljevine Arelat i mnogih drugih teritorija.

Dana 25. decembra 800. godine papa Lav III je krunisao franačkog kralja Karla Velikog za cara, oživjevši tu titulu u zapadnoj Evropi prvi put nakon više od tri stoljeća. Tu titulu su nastavili koristiti pripadnici Karolinške dinastije od 888. do 899. godine, kada su je osporili vladari Italije u seriji građanskih ratova nakon smrti posljednjeg karolinškog nasljednika Berengara I 924. godine. Titula je oživljena 962. godine kada je Oton I krunisan za cara, čime započinje kontinuirano postojanje carstva više od osam stoljeća. Neki historičari smatraju da je carstvo počelo krunisanjem Karla Velikog, dok drugi smatraju da je počelo krunisanjem Otona I.

Precizan termin "Sveto rimsko carstvo" nije korišten sve do 13. stoljeća, ali je koncept "Translatio imperiie" od suštinske važnosti za prestiž cara i pojam da je vrhovna vlast naslijeđena od rimskih careva. Sjedište Svetog rimskog cara je tradicionalno bilo izborno, iako je često bilo pod kontrolom dinastije. Njemački izborni knez, najveći plemić carstva, je obično izabran za "Kralja Rimljana" i bio okrunjen za cara od strane pape; tradicija papskog krunisanja je prekinuta u 16. stoljeću. Carstvo nikada nije dostiglo stepen političkog ujedinjenja koje je formirano u Francuskoj i razvilo se, umjesto u decentraliziranu državu, u ograničenu izbornu monarhiju sastavljenu od stotinu podjedinica, kneževina, vojvodstava, grofovija, slobodnih carskih gradova i drugih domena. Moć cara je bila ograničena, a razni prinčevi, lordovi i kraljevi su bili njegovi vazali koji su dugovali caru svoju odanost i koji su posjedovali privilegije u de facto suverenom okviru svojih teritorija. Car Franjo II je raspustio carstvo 6. augusta 1806. godine nakon poraza od Napoleona u bici kod Austerlitza.

  1. ^ Nation und Nationalismus in Deutschland, 1770–1990 by Otto Dann

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne