Corpus Iuris Civilis (hrvatski: zbir građanskih prava) je druga i zadnja kodifikacija rimskoga prava koja je sastavljena po naredbi bizantskog cara Justinijana I. Velikog nastajala između 528. i 534. U Courpus Iuris Civilis, Justinijan je skupio cijelo važeće rimsko pravo: carske konstitucije i pravničko pravo (ius i leges), prilagođavajući ga suvremenim potrebama.[1]
Corpus Iuris Civilis nastao je u rekordnom vremenu od šest godina uz pomoć Justinijanovog kancelara Tribonijana, kojemu su u kodifikaciji pomagali brojni pravnici tog doba i profesori pravnih škola u Konstantinopolu. Justinijanova kodifikacija sadržavala je četiri zbirke: dva Kodeksa, Institutiones (Institucije) i Digesta. Sve ove zbirke imale su jednaku zakonsku snagu kao jedinstveni Justinijanov zakonik te nijedna zbirka nije imala prvenstvno nad drugom. Uz Kodekse, Institucije i Digestu izdane su i Novele, koje su u glosatorskom razdoblju obuhvaćene pod jedno djelo Corpus Iuris Civilis[1]