Back Polimeer Afrikaans مبلمر Arabic Polímeru AST Polimerlər Azerbaijani پولیمر AZB Polimero BCL Палімеры Byelorussian Палімэры BE-X-OLD Полимер Bulgarian পলিমার Bengali/Bangla

Polimer

Izgled pravih linearnih polimernih lanaca snimljenih posebnim mikroskopom, pod tekućim medijem. Duljina konture lanca za ovaj polimer je oko 204 nanometara; debljina je oko 0,4 nanometara.[1]
Polietilenski granulat.
PVC se uvelike koristi za kanalizacijske cijevima zbog niske cijene, kemijske otpornosti i lakoće spajanja.
Vanjski sloj pneumatika (automobilske gume) s profiliranim gaznim slojem i bokom gume.
Radio s vanjskim kućištem od bakelita.

Polimer je kemijska tvar građena od makromolekula, golemih molekula sastavljenih od vrlo mnogo (nekoliko stotina do desetak tisuća) strukturnih jedinica (mera) koje se ponavljaju, to jest dijelova molekula malih, jednostavnih kemijskih spojeva nazvanih monomeri. Dugo se smatralo da su polimeri agregirane, sekundarnim vezama povezane niskomolekularne tvari. E. Fischer je oko 1905. polimerizacijom aminokiselina sintetizirao velik broj polipeptida i utvrdio da su ponavljane strukturne jedinice kemijski povezane amidnim vezama (polimerizacija). Rasprave o građi polimera vodile su se sve do 1922., kada je H. Staudinger uveo pojam i naziv makromolekula. Struktura polimera određena je vrstom i brojem monomernih jedinica, njihovom konfiguracijom i konformacijom te nadmolekularnom strukturom.

Polimeri su prema podrijetlu prirodni ili sintetski. Prirodni polimeri pretežito su biopolimeri od kojih su građeni živi organizmi (bjelančevine, polisaharidi, nukleinske kiseline), a također i kaučuk, svila, vuna. Osim tih organskih polimera, u prirodne pripadaju i anorganski polimeri kao temeljni sastojci Zemljine kore, ponajprije alumosilikati.

Sintetski polimeri dobivaju se polimerizacijom monomera i osnova su za proizvodnju polimernih materijala. Broj monomernih jedinica u lančanim polimernim molekulama naziva se stupnjem polimerizacije, pa o njem ovisi i relativna molekularna masa polimera, koja je uglavnom veća od 10 000. Pojedini sintetski polimeri nemaju točno određenu i uvijek jednaku relativnu molekularnu masu, jer su to smjese makromolekula samo približno jednake veličine, pa se računa s prosječnim vrijednostima. Polimeri s malim stupnjem polimerizacije nazivaju se oligomeri.[2]

  1. ↑ Roiter, Y.; Minko, S. 2005. AFM Single Molecule Experiments at the Solid-Liquid Interface: In Situ Conformation of Adsorbed Flexible Polyelectrolyte Chains. Journal of the American Chemical Society. 127 (45): 15688–15689. doi:10.1021/ja0558239. PMID 16277495
  2. ↑ polimeri, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 29. ožujka 2020.
From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne