Kraljevina Jugoslavija

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Краљевина Срба, Хрвата и Словенаца
Kraljevina Srbov, Hrvatov in Slovencev
(1918.–1929.)
Kraljevina Jugoslavija
Краљевина Југославија
(1929.–1941.)
  
 
  
 
  
 
  
1918. – 1941.
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloJedan narod, jedan kralj, jedna država.
HimnaHimna Kraljevine Jugoslavije
Lokacija Kraljevine Jugoslavije
Lokacija Kraljevine Jugoslavije
Glavni grad Beograd
Jezik/ci "srpsko-hrvatsko-slovenački"[1]
Vlada Kraljevina
Kralj
 - 1918. - 1921. Petar I Karađorđević
 - 1921. - 1934. Aleksandar I Karađorđević
 - 1934. - 1941. Petar II Karađorđević[2]
Regent
 - 1918. - 1921. Aleksandar I Karađorđević
(prestolonaslednik)
 - 1934. - 1941. Pavle Karađorđević
Radenko Stanković
Ivo Perović
(trojno namesništvo)
Predsednik Ministarskog saveta (premijer)
 - 1918. - 1919. Stojan Protić
 - 1941. Dušan Simović
 - 1944. - 1945. Ivan Šubašić
Legislatura Narodna skupština
 - Gornji dom Senat Kraljevine Jugoslavije
 - Donji dom Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije
Historija Međuratni period
Drugi svjetski rat
 - Proglašenje 1. decembar 1918.
 - Vidovdanski ustav 28. jun 1921.
 - Šestojanuarska diktatura 6. januar 1929.
 - Ustav Jugoslavije 1931. 3. septembar 1931.
 - Marsejski atentat 9. oktobar 1934.
 - Sporazum Cvetković-Maček 26. august 1939.
 - Pristup trojnom paktu 25. mart 1941.
 - Vojni puč 27. mart 1941.
 - Aprilski rat 6. april 1941.
 - Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu 1941.1945.
 - Sporazumi Tito-Šubašić 17. jun i 2. novembar 1944.
 - Ukidanje monarhije i proglašenje FNRJ 29. novembar 1945.
Površina
 - 1921. 247.542 km² (95.577 mi² )
Stanovništvo
 - 1921. (procjena) 17.984.911 
     Gustoća 72,7 /km²  (188,2 /mi² )
 - 1931. (procjena) 14.934.038 
     Gustoća 60,3 /km²  (156,3 /mi² )
Valuta jugoslovenska kruna (1918.—1920.)
jugoslovenski dinar (1920.—1945.)
Pozivni broj +38
Vremenska zona UTC+1 (CET)
Prethodnice
Nasljednice
Kraljevina Srbija
Država Slovenaca, Hrvata i Srba
Zemlje Krune Svetog Stjepana
Slobodna Država Rijeka
Područje Vojnog zapovednika Srbije
Kraljevina Crna Gora (1941–1944)
Nezavisna Država Hrvatska
Kraljevina Italija
Kraljevina Bugarska
Kraljevina Ugarska
Kraljevina Albanija (1939-1944)
Nacistička Njemačka
Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu
  Iako srpskohrvatski i slovenački nisu uzajamno razumljivi, konstitucija kraljevine 1921. i 1931. proglašava srpsko-hrvatsko-slovenački kao službeni jezik. U stvarnoj upotrebi je funkcionirao kao srpskohrvatski. Trodjelni lingvonim nalazio se jedino u službenim dokumentima, jer su se slobodno upotrebljavala tradicionalna imena (srpski, hrvatski, srpski ili hrvatski, slovenski), a često i "naš jezik" kada su se rasprave o imenu željele izbjeći.[1][2]

  Petar II, još premlad, proglašen je punoletnim i postavljen na vlast vojnim pučem 27. marta 1941. Nedugo nakon preuzimanja položaja šefa države, Jugoslaviju su okupirale Sile Osovine, a mladi kralj je emigrirao u egzil. Pod pritiskom Velike Britanije i njihovog premijera Vinstona Čerčila prihvatio je stvaranje Privremene Vlade DFJ 1945. godine, zajedno sa privremenim odsustvom sa položaja. Formalno je svrgnut od strane novog komunističkog parlamenta krajem 1945. godine.

Kraljevina Jugoslavija (od 1. decembra 1918. do 3. oktobra 1929. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca) je bila kraljevina na Balkanu koja je postojala od kraja Prvog svetskog rata do Drugog svetskog rata. Zauzimala je teritoriju današnjih država Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije, Srbije i Crne Gore, i najveći deo današnje Slovenije i Hrvatske. Na čelu monarhije se nalazila dinastija Karađorđevića.

Kraljevina SHS se graničila na severozapadu sa Italijom i Austrijom, Mađarskom i Rumunijom na severu, Bugarskom na istoku, Grčkom i Albanijom na jugu, a na zapadu je izlazila na Jadransko more.

  1. Busch, Birgitta; Kelly-Holmes, Helen (2004). Language, Discourse and Borders in the Yugoslav Successor States. Multilingual Matters. str. 26. ISBN 978-1-85359-732-9. »the official language of the Kingdom was 'Serbo-Croato-Slovenian'« 
  2. Alexander, Ronelle (2013). „Language and Identity: The Fate of Serbo-Croatian”. u: Daskalov, Rumen; Marinov, Tchavdar. Entangled Histories of the Balkans: Volume One: National Ideologies and Language Policies. Koninklijke Brill NV. str. 371. ISBN 978-90-04-25076-5. »Now, however, the official language of the new state, the Kingdom of Serbs, Croats, and Slovenes, bore the unwieldy name Serbo-Croato-Slovene (srbsko-hrvatsko-slovenački or srbsko-hrvatsko-slovenski).« 

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne