Opsada Dubrovnika

Za ostala značenja, vidi Opsada Dubrovnika (razvrstavanje).

Opsada Dubrovnika
Segment Rat u Hrvatskoj
Kolaž događaja tijekom opsade u smjeru kazaljke na sat, počevši od vrha: pozicije JNA nadgledaju Dubrovnik; oštećena zgrada nakon bombardiranja; ljudi u redu čekaju na izvor pitke vode; pripadnici JNA pregledavaju dokumente
Datum 1. 10. 1991. - 31. 5. 1992. Lokacija Dubrovnik i okolica Ishod sporazum povlačenje JNA
Sukobljene strane
JNA	Hrvatska
Komandanti i vođe
Pavle Strugar Miodrag Jokić Vladimir Kovačević Milan Zec Mile Ružinovski Branko Stanković Jevrem Cokić Božidar Vučurević	Nojko Marinović Janko Bobetko (1992)
Snage
7.000 vojnika	480–1.000 vojnika (1991)
Žrtve i gubici
Poginulih vojnika 165	Poginulih vojnika 194 Poginulih civila 82–88 Ukupno 276–282
16.000 raseljenih ili izbjeglica

Opsada Dubrovnika odvijala se od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) iz Crne Gore i Trebinja tijekom Rata u Hrvatskoj 1991. JNA je započela ofenzivu 1. 10. 1991. te je do kraja oktobra zauzela gotovo sav teritorij dubrovačkog zaleđa između poluotoka Pelješca i Prevlake duž Jadranske obale–izuzev samog Dubrovnika. Napadi i bombardiranje Dubrovnika od JNA, pa čak i Staroga grada koji je bio svjetska baština pod zaštitom UNESCO-a, su kulminirali 6. 12. 1991. Bombardiranje je izazvalo zgražanje i osuđivanje međunarodne zajednice te postala katastrofa odnosa sa javnošću za SR Srbiju i SR Crnu Goru, te doprinijelo njihovoj diplomatskoj i ekonomskoj izolaciji kao i međunarodnom priznanju neovisne Hrvatske. Nakon potpisivanja primirja u januaru 1992., JNA je prestala sa napadima, ali je ostala u okolici, dok je pljačkanje nastavljeno. Maja 1992., JNA se povukla sa Dubrovnika u susjednu Bosnu i Hercegovinu, čija je granica u nekim dijelovima bila tek jedan kilometar udaljena od obale, te predala cjelokupnu opremu Vojsci Republike Srpske (VRS). Tijekom tog razdoblja, Hrvatska vojska (HV) je napala sa zapada i odgurnula JNA/VRS sa teritorija zapadno od Dubrovnika, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te se do kraja maja spojila sa vodom HV-a koji je branio sam grad. Borbe između HV-a i JNA istočno od Dubrovnika su s vremenom jenjavale, te na kraju prestale.

Opsada i blokada grada od Jugoslavenske ratne mornarice prouzročila je smrt između 82 i 88 hrvatskih civila te 194 hrvatskih vojnika. JNA i TO su pretrpjeli 165 poginula vojnika. Do kraja 1992., cijelu regiju je zauzeo HV u operaciji Tigar i bitci za Konavle, a ukupno 417 vojnika HV-a je poginulo. Ofenziva je prouzročila 15.000 izbjeglica–većinom sa Konavla–koji su pobjegli u Dubrovnik. Otprilike 16.000 izbjeglica je evakuirano iz Dubrovnika preko mora te je grad snabdijevan brodovima i čamcima koji su izbjegavali blokadu. 11.425 zgrada je pretrpjelo jedan oblik štete a brojne kuće, dućani i javne zgrade su opljačkane od JNA. Ključni trenutak u obrani Dubrovnika se dogodio kada je Major general Nojko Marinović prebjegao iz JNA na hrvatsku stranu, te pažljivo sastavio obranu grada na temelju svojeg znanja o JNA, koja se održala usprkos brojčanoj slabosti. Napad je bio dio šireg plana vrha oficira JNA koji su htjeli zauzeti Dubrovnik i nastaviti dalje prema sjeveru kako bi se spojili sa jedinicama JNA u Dalmciji i Hercegovini. Ofenziva je nastala odmah nakon ratne propagande u Crnoj Gori, a koja je obmanjivala da hrvatski vojnici žele napasti i zauzeti Boku Kotorsku te da je ofenziva bila "rat za mir", kao i da JNA ne napada Stari grad. Crnogorski predsjednik Milo Đukanović se 2000. ispričao Hrvatskoj za ovaj napad, te su ga zbog toga bijesno napali politički suparnici u Crnoj Gori i Srbiji.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je osudio dva oficira JNA zbog umiješanosti u opsadu te predao trećeg optuženika Srbiji za suđenje. Optužnica MKSJ-a je tvrdila da je ofenziva imala za cilj odvojiti Dubrovnik od Hrvatske te ga pripojiti državom pod srpskom dominacijom stvaranjem nepriznate Dubrovačke Republike 24. 11. 1991. Uz to, crnogorski sudovi su osudili četiri bivša vojnika JNA zbog zlostavljanja zarobljenika u logoru Morinj. Hrvatska je isto tako optužila nekoliko bivših oficira JNA i VRS-a, ali nijedan od njih nije doveden pred neki sud. Opsada Dubrovnika predstavlja jedan od najpoznatijih događaja jugoslavenskih ratova, odnosno simbol razaranja i zločina vezanih za taj period.