Svemir

Svemir

WMAP slika kosmičke pozadinske radijacije
Staros	13,798 ± 0,037 milijardi godina[1][2]
Prečnik	Verovatno beskonačan; 91 milijardi svetlosnih godina (28×109 pc)[3]
Masa (obična materija)	Najmanje 1053 kg[4]
Prosečna gustina	4.5 x 10−31 g/cm3[5]
Prosečna temperatura	2,72548 K[6]
Sastojci	Obična (barionska) materija (4,9%), tamna materija (26.8%), tamna energija (68.3%)[7]
Oblik	Ravan sa samo 0,4% marginom greške[8]

Svemir, kosmos, vasiona ili univerzum je beskonačno prostranstvo koje nas okružuje.^{[9][10][11][12]} To je ustvari praznina ispunjena materijom koju običnim posmatranjem doživljavamo kao nebeska tela i koji postoji neovisno od ljudskog znanja. Nebeska tijela dijelimo na:

Najveći deo materije i energije je najverovatnije u obliku tamne materije i tamne energije.^[13][14]

Zvijezde su najrasprostranjenija nebeska tijela u Svemiru. To su užarena plinovita tijela slična Suncu (sl.1 Arhivirano 2004-10-12 na Wayback Machine-u). Golim okom možemo vidjeti oko 5000 zvijezda a teleskopom stotine milijardi. Udaljenosti među zvijezdama su ogromne i mjere se svjetlosnim godinama (SG). Svjetlosna godina je put dug oko 9,46 biliona kilometara što ga pređe svjetlost za godinu krećući se brzinom od 299 792 458 m/s.Sunce je Zemlji (sl.2 Arhivirano 2005-10-30 na Wayback Machine-u) najbliža zvijezda koja se nalazi na udaljenosti od 149 600 000 km ili 8,3 svjetlosnih minuta (sm). Osim Sunca, najbliža je Proksima Kentaura (Proxima Centauri ili Alpha Centauri C, sl.3) koja je udaljena oko 4,3 SG. Zvijezde se međusobno razlikuju po veličini, boji i sjaju. Najsjajnija zvijezda u sazviježđu Orion je Betelgez (Betelgeuze ili Alpha Orionis, sl.4),a Antares (Alpha Scorpii, sl.5^{[mrtav link]}) u sazviježđu §korpion.

Na nebu se vide zvjezdani skupovi koji nas doimaju svojim izgledom i zovu se sazviježđa ili konstelacije. Ima ih 88, a najpoznatija su: Veliki i Mali Medvjed, Škorpion, Strijelac i dr. Međutim, zvijezde se prirodno grupišu u veće zvjezdane skupove poznate kao zvjezdana jata ili klasteri. Više takvih zvjezdanih jata čini galaktiku, a galaktike opet tvore galaktičko jato ili metagalaktiku unutar prostora.

Naša galaktika se zove Mliječni put ili jednostavno Galaktika, i spiralnog je oblika. Sunce se nalazi na samom rubu jednog njenog rukavca, zajedno sa još nekoliko najbližih zvijezda. Najbliže galaktike našoj su Veliki i Mali Magellanov oblak koji predstavljaju njene prirodne pratioce. Veliki Magellanov oblak (sl.6 Arhivirano 2006-02-18 na Wayback Machine-u) je udaljen 179 000, a Mali Magellanov oblak (sl.7 Arhivirano 2005-02-09 na Wayback Machine-u) 210 000 SG.

Pored pomenutih nebeskih tijela i zvjezdanih sistema u Svemiru postoje i mnogi drugi zanimljivi tajanstveni objekti poput kvazara u intergalaktičkom i maglica u interstelarnom prostoru koji se kreću velikim brzinama. Udaljenosti između samih galaktika, metagalaktika i kvazara su mnogo veće od međuzvjezdanih, i kreću se u granicama od nekoliko stotina hiljada do preko miliona svjetlosnih godina. Te udaljenosti nisu stalne i neprestano rastu u toku vremena, što je uzrokovano fenomenom poznatim kao širenje Svemira. To znači da Svemir nije statičan nego dinamičan, tj.sve se mijenja i sve se kreće. Sve u Svemiru plovi i za sve vrijede poznati prirodni zakoni. Teža nebeska tijela uvijek privlače ona lakša, a ona lakša pod uticajem sile gravitacije rotiraju oko tih težih. Ništa se u Svemiru ne dešava slučajno; sve ima svoj uzrok. Svemir je u suštini taman prostor kome se ne nazire ni početak ni kraj; to je svod koji ima dubinu. On nije ni prazan prostor (vakuum), jer je uvijek ispunjen energijom, što svjedoči obilato elektromagnetsko zračenje koje pristiže do nas iz dalekih svemirskih prostranstava.

1. ↑ Planck collaboration (2014). „Planck 2013 results. XVI. Cosmological parameters”. Astronomy & Astrophysics. arXiv:1303.5076. Bibcode 2014A&A...571A..16P. DOI:10.1051/0004-6361/201321591. 
2. ↑ „Planck reveals an almost perfect universe”. Planck. ESA. 2013-03-21. Pristupljeno 2013-03-21. 
3. ↑ Itzhak Bars; John Terning (2009). Extra Dimensions in Space and Time. Springer. str. 27ff. ISBN 978-0-387-77637-8. Pristupljeno 2011-05-01. 
4. ↑ Paul Davies (2006). The Goldilocks Enigma. First Mariner Books. str. 43ff. ISBN 978-0-618-59226-5. Pristupljeno 2013-07-01. 
5. ↑ NASA/WMAP Science Team (24 January 2014). „Universe 101: What is the Universe Made Of?”. NASA. Pristupljeno 2015-02-17. 
6. ↑ Fixsen, D. J. (2009). „The Temperature of the Cosmic Microwave Background”. The Astrophysical Journal 707 (2): 916–920. arXiv:0911.1955. Bibcode 2009ApJ...707..916F. DOI:10.1088/0004-637X/707/2/916. 
7. ↑ Sean Carroll, Ph.D., Cal Tech, 2007, The Teaching Company, Dark Matter, Dark Energy: The Dark Side of the Universe, Guidebook Part 1 pages 1 and 3, Accessed Oct. 7, 2013, "...only 5% of the Universe is made of ordinary matter, with 25 percent being some kind of unseen dark matter and a full 70% being a smoothly distributed dark energy..."
8. ↑ NASA/WMAP Science Team (24 January 2014). „Universe 101: Will the Universe expand forever?”. NASA. Pristupljeno 16 April 2015. 
9. ↑ Universe. 2010. 
10. ↑ „Universe”. Dictionary.com. Pristupljeno 2012-09-21. 
11. ↑ „Universe”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 2012-09-21. 
12. ↑ Zeilik, Michael; Gregory, Stephen A. (1998). Introductory Astronomy & Astrophysics (4th izd.). Saunders College Publishing. ISBN 0030062284. »"The totality of all space and time; all that is, has been, and will be."« 
13. ↑ The American Heritage Dictionary of the English Language (4th izd.). Houghton Mifflin Harcourt Publishing Company. 2010. 
14. ↑ Cambridge Advanced Learner's Dictionary.