Japanski jezik

japanski jezik
日本語 • Nihongo
[[Datoteka: |270px]] Nihongo (japanski jezik) napisano japanskim pismom
Izgovor	[nʲihoŋɡo]
Države	Japan  SAD (naročito Havaji)  Brazil  Palau
Broj govornika	maternji: 130 miliona[1] (9.)
Jezična porodica	Japanski jezici japanski jezik
Pismo	Japanska pisma: Kanji (kinesko pismo), Kana (Hiragana, Katakana), japanska brajica
Službeni status
Službeni	Japan  Palau (Angaur)
Jezični kodovi
ISO 639-1	ja
ISO 639-2	jpn
ISO 639-3	jpn

Japanski jezik (日本語, nihongo) je službeni jezik Japana, a osim toga se govori i u dijelovima Kine, Koreje i Filipina^[2] koji su dugo bili pod japanskom vlašću, i raznim Pacifičkim ostrvima,^[3] te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD^[4][5], Brazil^[6]). Japanski emigranti takođe žive u Perui, Argentini, Australiji (posebno u istorčnim državama) i Kanadi (posebno u Vankuveru gde je 1,4% populacije japanskog porekla^[7]).

Naziv jezika je nastao je od sledećih reči:

• 日 (ni, niči) - dan, sunce
• 本 (hon) - izvor, izvori; knjiga, knjige
• 語 (go) - reč, jezik, govor

Reč nihon (日本) znači Japan, a nihongo (日本語) u bukvalnom smislu jezik Japana.

Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali znanstvenici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na področju korejskog poluotoka i Mandžurije.^[8]

Zbog razvoja u dugogodišnjoj izolaciji, teško je pronaći bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima spada u japansku jezičnu porodicu.^[9] Priznavanjem rjukju jezika kao posebnih od strane lingvista, japanski jezik se u naučnoj literaturi sve manje svrstava u izolovane jezike, a kad uskoro rjukju jezici budu u potpunosti standarizovani, japanski jezik će i zvanično izaći iz klasifikacije koja ga svrstava u izolovane jezike, a u novoj klasifikaciji će se sa pravom pojaviti kategorija „japanska porodica jezika“.^[10][11][12]

1. ↑ (en) „Japanski”. Japanski. Jezici sveta. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-14. Pristupljeno 29. 2. 2008. 
2. ↑ The Japanese in Colonial Southeast Asia - Google Books. Books.google.com. Retrieved on 2014-06-07.
3. ↑ Japanese is listed as one of the official languages of Angaur state, Palau (Ethnologe, CIA World Factbook Arhivirano 2020-05-01 na Wayback Machine-u). However, very few Japanese speakers were recorded in the 2005 census.
4. ↑ „American FactFinder”. American FactFinder. Factfinder.census.gov. Arhivirano iz originala na datum 2020-02-12. Pristupljeno 2013-02-01. 
5. ↑ „Japanese – Source Census 2000, Summary File 3, STP 258”. Japanese – Source Census 2000, Summary File 3, STP 258. Mla.org. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-21. Pristupljeno 2012-11-20. 
6. ↑ „IBGE traça perfil dos imigrantes – Imigração – Made in Japan”. IBGE traça perfil dos imigrantes – Imigração – Made in Japan. Madeinjapan.uol.com.br. 2008-06-21. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-19. Pristupljeno 2012-11-20. 
7. ↑ „Ethnocultural Portrait of Canada – Data table”. Ethnocultural Portrait of Canada – Data table. 2.statcan.ca. 2010-06-10. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 2012-11-20. 
8. ↑ Wade, Nicholas (May 4, 2011). „Finding on Dialects Casts New Light on the Origins of the Japanese People”. The New York Times. Pristupljeno May 7, 2011. 
9. ↑ Heinrich, Patrick. "What leaves a mark should no longer stain: Progressive erasure and reversing language shift activities in the Ryukyu Islands," Arhivirano 2011-05-16 na Wayback Machine-u First International Small Island Cultures Conference at Kagoshima University, Centre for the Pacific Islands, February 7–10, 2005; citing Shiro Hattori. (1954) Gengo nendaigaku sunawachi goi tokeigaku no hoho ni tsuite ("Concerning the Method of Glottochronology and Lexicostatistics"), Gengo kenkyu (Journal of the Linguistic Society of Japan), Vols. 26/27.
10. ↑ John R. Bentley. „"The origin of Manyogana", Bulletin of the School of Oriental and African Studies (2001), 64: 59–73”. "The origin of Manyogana", Bulletin of the School of Oriental and African Studies (2001), 64: 59–73. Cambridge University Press. Pristupljeno 2012-11-20. 
11. ↑ Shunpei Mizuno, ur. (2002) (Japanese). 韓国人の日本偽史―日本人はビックリ!. Shogakukan. ISBN 4-09-402716-5. 
12. ↑ Shunpei Mizuno, ur. (2007) (Japanese). 韓vs日「偽史ワールド」. Shogakukan. ISBN 4-09-387703-3.