Decretum Gratiani

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka.  (23-02-2012)

Decretum Gratiani (oko 1140. godine) je glavno djelo Gracijana.

Gracijanovo se djelo postavlja kao razvođe. Ono je cilj jednog razdoblja, sinteza tisućljeća zakona i proučavanja crkvene stege, ali i polazna tačka za obnovu nauka i pravne prakse.

Autor Dekreta je Magister Gracijan. Ivan Gracijan, kamaldulenski monah, o njemu se jedino zna da je predavao na bolonjskom sveučilištu u prvoj polovini XII. vijeka. Svoje je djelo napisao između 1120-1140., služeći se zbirkama koje su mu bile pri ruci, a i najnovijim kanonima iz 1139. godine., a nazvao ga je Concordia discordantium canonum što u prijevodu znači „Sloga nesloženih kanona“, radi namjeravanog cilja i upotrebljene metode.

Međutim, prevladao je naziv komentatora koji su ga zvali Decretum canonum i druge predhodne kanone, ili Liber canonum zbog gotovo 4000 navedenih kanona. Njegov je trud bio odmah veoma cijenjen, a nastavili su ga njegovi učenici koji su Dekret kompletirali s nekoliko „Paleae“ (lat. u izvornom prijevodu ova riječ znači pljeva, ali ona ne dolazi od latinske riječi, nego od Gracijanovog učenika - Paukapelea), i to označava sve tekstove, koji ne potiču od Gracijana, nego od njegovih učenika. Ta je zbirka služila kao tekst za tumačenje i proučavanje na sveučilištima.